Derventski list
Društvo

SANЈAO PILOTIRANЈE, POSTAO
VRSNI „DOKTOR“ ZA MAŠINE

Neostvareni san da postane pilot Marka Petkovića iz Kalenderovaca odveo je u mašinstvo, pa je umjesto da pilotira avionom, postao vrsni majstor za mašine, pomogavši, pritom, brojnim Dervenćanima da u njegovoj radionici „ispeknu“ zanat.
Kada je u pitanju djelatnost, pored održavanja i popravke raznih mašina, te dugogodišnjeg angažmana u oblasti telefonije, Petković se bavi i prepravkom radnih mašina.
Iako je postao majstor, nadaleko poznat po svom umijeću, njegovi dječački snovi bili su potpuno drugačiji. Naime, Petković je svim srcem želio da postane pilot, tako da je, 1961. godine, po završetku osnovne škole konkurisao za upis na Vojnu akademiju u Beogradu, smjer vojno vazduhoplovstvo.
– Sjećam se kao da je juče bilo. Iz Dervente su tada konkurisala 22 kandidata, a samo nas četvorica smo prošli ljekarski pregled. Dakle, prošli smo Mirko Kratofil, Ismet Pelesić, Mustafa Tabaković i ja. Svakog dana sa velikim nestrpljenjem očekivao sam poziv iz Beograda, međutim, kapacitet škole je bio ograničen i nisam primljen. To je velika nostalgija i moja neprežaljena ljubav. Kada sam dobio plavu kovertu sa odbijenicom bez obrazloženja, razočarenju i tugi nije bilo kraja – prisjetio se Petković.
Nakon toga, pokojni otac mu je predložio da upiše zanat i Marko je prihvatio.
– Obrazovanje sam nastavio u tadašnjoj Školi učenika u privredi u Derventi, gdje sam se školovao za strojobravara. Na osnovu molbe mog oca i preporuke nastavnika Smaje Hodžića, koji je obožavao đake iz sela, dobio sam priliku da praksu pohađam kod čuvenog majstora Josipa Sauke. U njegovoj radionici najčešće me obučavao vrsni majstor Josip Korena, porijeklom Slovenac. Radilo se od sedam ujutro do 19 časova uveče, dok škola traje svakog drugog dana, a na raspustu svakog dana – kazao je Petković.
Po dolasku iz vojske pomalo je radio kod kuće, dok se, 1968. godine, nije zaposlio u strojarskom gigantu „Đuro Đaković“ u Slavonskom Brodu.
– Tri godine sam radio u „Đuri Đakoviću“ da bi se nakon toga zaposlio u derventskoj „Mehanici“, gdje sam ostao godinu. Novac za kupovinu prvog stroja sam pozajmio, a moj učitelj Josip Korena došao je kod mene i pomogao mi da započnem svoju priču, odnosno, svoj posao. Stroj sam kupio preko „Mašinobiroa“ u Tuzli i 1971. godine otvorio radionicu kod kuće, ovdje u Kalenderovcima – rekao je Petković.
Takođe, Petković je istakao da su se u to vrijeme mnogi čudili njegovom izboru da živi i radi u selu, pored idealnih prilika za rad u velikim preduzećima, ali njemu je, kako kaže, srce ostalo kod kuće.
– Da bi neko postao dobar majstor u ovoj struci, pored preciznosti, odgovornosti i tačnosti, veoma je važna i ljubav prema poslu. Smatram da svaki čovjek u životu treba raditi ono što najbolje zna i voli – istakao je ovaj majstor.
On je posebno istakao da najviše od svega cijeni skromnost.
– Najveća vrlina u ljudskom životu jeste skromnost. Supruga i ja nikada nismo usamljeni, jer imamo prijatelje koji nas cijene i poštuju, na čemu smo im veoma zahvalni. Naše najveće bogatstvo su naši dragi prijatelji – dodao je Petković.

Zanatlije
Kod majstora Marka Petkovića, kroz praksu, zanat su naučili Slobodan Golub, Milorad Vuković, Dragan Đekić, Zdravko Petković i mnogi drugi. Među njegovim učenicima je i Branko Demirović, koji je u Petkovićevoj radionici zaposlen već 18 godina.

Kazani za rakiju
Ovaj vrijedni majstor svojim vještim rukama napravio je i popravio, kako kaže, bezbroj kazana za pečenje rakije.
– U izradi kazana sazdani su svi zanati metalske struke. Taj posao je veoma složen, ali i zanimljiv – kazao je Petković dodavši da su u potrazi za kazanom ili određenim dijelovima dolazile mušterije čak i iz drugih država.

SLIČNI ARTIKLI

NAJMLAĐI FOLKLORAŠI
OTVORILI „BOSILJKOVANJE“

Derventski List

U “KORTU” BESPLATNI PREGLEDI

Derventski List

SVA MEHANIZACIJA
I DALJE NA TERENU

Derventski List